Karaveštice, Poklade, Koleda ili Noć veštica

bele poklade
Foto: portalmladi.rs

U svetu je poznat praznik “Noć veštica” tokom kojeg se organizuju najzanimljiviji maskenbali, a kod nas je takav praznik poznat kao “Karaveštice”, “Poklade”, ili kao običaj “Koledara”.

Praznici u čast Koleda ( Koledo je biće koje se može posmatrati na dva načina. Kao zimski duh i kao božanstvo.
Koleda
Koleda
Koledo je dao ljudima znanja o vasioni i nebeskim telima. Dao im je knjigu o zvezdama koja su Sloveni zvali ” Zvezdana knjiga Koleda ” ) su se organizovali tokom zime, a najveći praznik je bio Koljada, koji je bio na dan zimskog solsticija ( kratkodnevnice ).
Naziv koledarski potiče od latinske reči “calenda”, koja znači prvi dan u mesecu. Pre primanja hrišćanstva koledarske pesme su pevane u proleće, a posle pod uticajem crkve počele su se pevati o Božiću prazniku na koji je prenesen starinski kult plodnosti. U Bugarskoj se Božić i dalje naziva Koleda. Takođe se čestita vesela Koleda ili čestita Koleda.
Koleda
Koleda

Običaj

Koledovo ime se pominje u mnogim zdravicama. Postoje takozvane koledarske pesme ili koledi. Ove lirsko obredne pesme se uglavnom izvode tokom božićnih praznika i zadržale su se u mnogim krajevima do danas. U koledare su išli isključivo muškarci. Njih je koledarskim pesmama učio mešter. Koledari su se preoblačili u razna ruha i išli po selima pevajući celu jednu noć, sve do drugog dana posle podne.
Koledara je uvek bilo dvanaest, ali su se delili na dve čete po šest momaka. Svaka četa je imala kolovođu, koji je nosio fenjer okićen ruzmarinom. Zatim su bila tri pevača i jedan blagajnik. Unajmljivali su torbonošu koji je samo nosio darove, kojima bi ih darivali domaćini. Uglavno su se davali darovi u hrani i piću.
Koledari su išli po sokacima i kucali na vrata kuća u kojima je gorela sveća u pendžeru. Koledarska povorka dolazi pred kuću domaćina, obraća se gazdi, i poziva ga na darivanje pevajući neku od koledarskih pesama. Prema verovanju, pesma je pomagala mladom Suncu da ojača i pobedi tamu. Pevali su pesme koje su bile namenjene svim ukućanima. Pevalo se mladoženji, domaćinu, mladoj, bebama, deci. Sve koledarske pesme su imale svoju namenu. Koledo je u njima pominjan kao zaštitinik i dozivan da podari sreću, snagu, ljubav. On je ovde postajao zaštitnik porodice i pojedinaca. Kasnije je u nekim pesmama zamenjen hrišćanskim bogom.

Koleda danas

 Danas idu i ženska čeljad, u grupama, najčešće sa sobom nose išarane drenove motke. Džaraju vatru i govore: Dobar je Badnji dan stigao u pravi čas, vama doneo pun tor ovaca, jaganjaca i prasića. Koliko ćeramide na krovu, toliko para u dvoru. Koliko lista u lisniku, toliko para u novčaniku. Puno zdrave dečice, berićeta i imetka.
Malo Ilino, Makedonija - opanak.rs
Malo Ilino, Makedonija – opanak.rs
Kod zapadnih Srba običaj se davno izgubio, tako da su i podaci o njemu veoma retki. Zabeležen je kod Srba u Bosni, na Ozrenu, Krnjinu i oko Maglaja, gde su koledavci (koledare, koledarice, vješalice) u grupama od 10 do 15 momaka i mlađih oženjenih ljudi obilazili određeni zaselak. Pošto otpevaju pesmu, ulaze u kuću, traže razne namirnice i darove, a decu plaše da će ih vešati o verige (otuda i naziv vješalice). Običaj je bolje poznat u istočnoj Srbiji kod Vlaha i južnoj Srbiji. Kod Srba ovaj obred izvodio se između Sv. Ignjata i Božića, a ređe od Sv. Nikole ili od Sv. Andrije. U Makedoniji se obredne povorke javljaju u vremenu od Nove godine/Sv. Vasilija do Bogojavljenja. Ipak, u najvećem broju koledarski obred izvodio se na Badnji dan.

Verovanje

Prema verovanju, preci se često javljaju kao crni ljudi ( Arapi ili Cigani ) , shodno tome, nagaravljena bića u obrednim povorkama predstavljaju otelotvorene pretke (Čajkanović II 1994: 199 ; Zečević 2008: 94 ). Na to da maskirani i nagaravljeni učesnici koledarskih povorki imaju svojstvo reinkarniranih predaka ukazuju i obredne radnje koje su izvodili oko kućnog ognjišta.

Prema tvrdnjama sestara Janković, koledarski obred počeo je da se gubi još u XVΙΙΙ veku, jer su se sveštenici borili protiv koledarskih igara, suzbijajući ih kao ostatke paganstva ( Janković 1957), što predstavlja svedočanstvo o trajanju i nestajanju narodnih običaja i obreda.
Za Ej Džej
                                                                            izvori : www.starisloveni.com
                                                                                                 wikipedia

            Koledarske i božićne pesme u kontekstu zimskih kalendarskih obreda

Autor teksta : Novaković Č Milan
Global Digital Clinik