Sećanja na srpske tradicionalne običaje

Badnje jutro
Foto: opanak.rs

Badnje je jutro, osvit zore. Majka je ustala da umesi koledare (od hlebnog testa), da budu gotovi dok ukućani ne ustanu.

Koledari se prave u obliku kruga, uvijeni kao pletenica. Pred vratima je najmlađi unuk, lupa u vrata i govori: “Kolende, melende, Careva godina, ukačim se na stolicu, da dovatim kobasicu, kobasica pade, Nana mi je dade… ” . Vrata se otvaraju, nana daje unuku koledar i srebrnu paru, ljubi ga u oba obraza, a zatim i ostalim ukućanima daje koledare. Vraća se u kuhinju i priprema sve za Badnje veče.
Foto: radiomagnum.rs

Kolač

Mesi kolač (hlebno testo), a odozgo ga ukrašava raznim šarama prema zanimanjima ili ulozi koju imaju članovi porodice: sablja domaćin, ako je bilo kao što je bilo u mojoj porodici, šerpa domaćica, igla i konac baka, sedlo za konja deka, jer je bio vojni sarač, knjiga i olovka deca. Na sredini kolača je bila bačva u koju se sipalo vino posle rezanja kolača. U prvi sumrak Badnje večeri, naš otac unosi badnjak, a mati ga posipa pšenicom. Baka ide za njim i svuda po sobi posipa slamu, a mi deca za njom pijučemo. Pred ikonom porodične slave upaljeno je kandilo. Majka sprema svečanu posnu trpezu. Središno mesto zauzima “koča”, česnica, mali kolač od istog testa u koje je stavljena srebrna para, a tu je upaljena i slavska sveća. Na stolu su činija posnog pasulja, pržena riba, pita od kupusa, ajvar i turšija, kao i orasi, žuti šećer, nišador, suve smokve šljive, med, pečenka, jabuka, pomorandža, kao i kompot od suvih šljiva.

Trpeza

Za postavljenom trpezom sedaju svi ukućani. Domaćin pali sveću, kadionicom kadi sve za stolom, a za to vreme najmlađi govori “Oče naš”. Kolač se okreće, otac u “bačvanicu” sipa malo crnog vina i redom daje svima daje da popiju. Onda se lomi kolač i potom svi gledaju šta je kome od šara pripalo na komadu koji je dobio. Zatim otac uzima česnicu i ne gledajuči u nju lomi, namenjujući parčiće ukućanima za stolom domaćinu, domaćici, baki, deki i svakom detetu po imenu. Nastaje najzanimljiviji trenutak, svi zurno lome svoje parče proveravajući da li je njemu pripala ” para “. Sve to prati veselo raspolozenje, smeh i cika dece. Ova para se čuva da bi se kupile prve trešnje kada se pojave.
Potom domaćin baca orahe u sve uglove sobe, gde ostaju do Svetog Vasilija, 14. januara po starom običaju domaćin uzima smokvu, hukne u nju i stavlja je u činiju sa medom koja je na stolu, a zatim i suvu šljivu i po parče zutog šećera i nišadora. Potom to urade i svi prisutni ukućani. Sve to ostavlja se do sledeće godine kao lekovito. Potom se seda za večeru. Ide sve po redu. Na kraju su pečenka, kompot od suvih šljiva, jabuke i pomorandže. Iza toga se gasi sveća. Sa trpeze se po parče pite od kupusa i pečenke ostavljaju do Krstovdana 18. januara, kada se ujutru, po ustajanju, od svega uzme po parčence.
Po raspremanju stola pokupe se mrvice i ostaci hrane i ako ima devojke u kući ona to pokupi i odlazi napolje da izbaci. U mraku malo postoji, jer će mozda čuti glas madića koji će joj biti suđenik. Inače, kuća se ne čisti sva tri dana Bozića i za to vreme se ne izbacuje đubre. Već je uvelko pala noć, ukućani odlaze na počinak, a otac i mati ostaju da okite badnjak i da dečje duboke cipelice stave u prozor da bi im Bozić bata doneo darove.

Wikiwand

Jutro – Božić

Jutro je. Osvanuo je Božić! Hristos se rodio! Domaćin odlazi u crkvu. U kuću dolazi položajnik i pozdravlja domaćicu: “Hristos se rodi!”, a ona mu odgovara “Vaistnu se rodi!” Položajnik prilazi šporetu u kojem bukti vatra i grančicom džara po vatri govoreći: “Živ žar, živa deca! Koliko varnica toliko parica! “Zatim seda i biva poslužen: grejana rakija, slatko, kafa i tako redom. Bozić je porodični praznik. Tradicionalno, prvog dana se ne ide u goste, a, naravno, prima se namernik koji naiđe. Toga dana grupa dece preobučena u cara Iroda i njegovu pratnju, ide od kuće do kuće pevajući: “Ide Bozić bata, nosi kitu zlata, da oboji vrata, i svu kuću, od boja do krova…” Domaćica ih posluži kolačima, a i daruje ih ponekom parom…
Za Najdražu …
Izvori:  Niški Vesnik (Januar 2005. godine)
            Milica Lj. Simonović/ čukun – unuka Kalčina
            Wikipedia
Priredio na stranici: Novaković Č. Milan
Global Digital Clinik