Staroniški kolaž: Koga ne vide na Korzou, k’o da ne postoji …

Staroniški kolaž: Koga ne vide na Korzou, k’o da ne postoji ...
Staroniški kolaž

Bilo je to jedno popodne u Glavnoj čaršiji: ja sam baš čitao neobičnu firmu nad jednom obućarskom radnjom “Mile Čardaklija”, kad me jedan od drugova povuče za rukav i pokazujući na suprotnu stranu trotoara šanu: To je Sremac …

Na drugoj strani koračao je u taj mah, odmereno, jedan ugledni gospodin srednjeg rasta, uspravljen, čak pomalo i krut, sa ramenima toliko uzdignutim da je lepa glava, sa nakrivljenim šeširom, rumenim glatko izbrijanim licem i prosedom negovanom kosom, izgledala da leži na ramenima …

Mi smo pohitali da ga pozdravimo, i on je otpozdravio lakim klimanjem glave, dodirnuvši pritom šešir kažiprstom desne ruke – prisećao se svojih početničkih školskih dana u niškoj gimnaziji, Aleksinčanin, Miloš Trivunac, naš poznati akademik.

Te 1890. godine, prvi put je tadašnji školarac, tek pristigao iz obližnje varošice u grad, ugledao svog budućeg profesora Stevana Sremca, spisatelja starog Niša, autora “Ivkove slave” i “Zone Zamfirove”.

Galanterija iz Francuske

Tada je školarac Trivunac bio ispred zgrade uglednog niškog trgovca Nauma Popovića koji je imao tri, poprilično velika dućana. U jednom od njih bio je i “Mile Čardaklija”. Kasnije, između dva rata, u tom dućanu elektro – robu prodavao je njegov naslednik Boža Petrović – Čardaklija. U sredini je bila prodavnica obuće “Boston” iz Beograda. A u prvom dućanu, ka Spomeniku, prodavala se galanterijska, sitna roba za ličnu i domaću upotrebu. Ovu robu uvozio je, čak iz Francuske, poznati niški trgovac, galanterista Žika Milosavljević. A preko puta, pored Nisimove palate, i tri stare uske kuće sa dućanima i prostorijama na spratu, kažu “ostatkom post – turske čaršije” od kojih su dve bile Nisimove, a ona srednja Sićevčanina Ranđela Milenovića, prolazio je i šetao u to post – tursko vreme i Stevan Sremac, kako se prisećao Trivunac. Prolazio je baš pored dućana Nisimove kćerke Kate.
Mnogo godina kasnije, između dva svetska rata, pa i posle onog drugog bio je tu “Modni salon modiskinje Živke”, Katine ćerke, a do njih u nekadašnjem Ranđelovom dućanu, šćućurila se poslastičarnica “Korzo”. Ne velika, čak i mala, niti posebna, a mamila je ljubitelje slatkiša svojim velikim – najvećim u gradu, lepim, belim šampitama i uz to dobrom hladnom bozom i “špricerom” – pola boza, pola limunada. A ime je dobila po glavnom niškom korzou – šetalištu koje se “vrtelo i vrtelo” tu, ispred dućana.

Korzo kroz glavnu ulicu

Početkom šezdesetih godina prošlog veka, tu u Glavnoj ulici bilo je pravo i nadaleko poznato niško “Korzo” – šetalište i mladih i onih starijih.
U to neko vreme , kad nije bilo mnogo telefona ni cimanja mobilnim telefonima,dogovaralo se i zakazivalo “videćemo se na Korzou”. A ta “beskrajna” šetnja u krug bila je glavnom niškom ulicom od “Gorče” i Robne kuće ka bioskopu “Istra” i dalje do Zanat centra i Dušanove, pa, natrag ….
A tu šetnju, obično su započinjali tadašnji školarci, odmah posle petog ili šestog školskog časa, ko je kako stizao – neko sa torbom, neko bez školske torbe. Stariji su izlazili kasnije.
A znalo se i ko kojom stranom šeta. Najmlađi i đaci šetali su sredinom u dva reda po dvoje troje, pa sve u krug. Desnom stranom pored poslastičare “Korzo” šetale su udavače i momci kandidati za ženidbu, a levom stranom stariji đaci i studenti.
Šetalo se , pričalo, šalilo i uglavnom “kibicovalo” – gledalo i zapažalo i devojče i momče. Usput su grickane semenke, a studenti su voleli i da u grupi stoje sa strane. I znalo se: onaj ko nije viđen na Korzou, kao i da ga nema.
A i danas, one vremešnije Nišlije kažu, kad se prisećaju nekoga, “ma znaš ga sa Korzoa”. A vremena se menjaju. “Šetale mome kraj vinograda” – kaže jedna stara pesma, a potom, u Nišu u neko vreme “šetale mome Niškim Korzoom”. I tu na tom niškom Korzou viđali su se i “zagledali” mnogi momci i devojke, sklopljena su mnoga poznanstva, započele prve ljubavi … Mnogo je priča sa tog Korzoa, priča o Glavnoj niškoj ulici u kojoj se, oduvek, nije samo pazarilo već i šetalo …
Za Malenu ….
Izvori: Niški Vesnik (Septembar 2008)
           Wikipedia
Priredio na stranici: Novaković Č. Milan
Global Digital Clinik