Crtice iz starog Niša: Tržište radne snage

midhat paša
Stari Niš

Na raskrsnici dve najpoznatije ulice i nedaleko od poznatih kafana “Marger” i “Kalča”, nekada je bilo ” tržište radne snage “.

O Mitrovdanu ovde su Niški domaćini ” pazarili ” mladiće siromašnih seoskih porodica za kućne poslove do Đurđevdana naredne godine. Tome je sredinom Novembra prve godine treće decenije prošlog veka Beogradski dnevni list ” Politika ” posvetio uočljivu rubriku. Prilog nije potpisan, ali je po svemu sudeći autor bio tamošnji dopisnik Stoiljko – Stole Stoiljković.

Na raskršću ulica Obrenovićeve i Dušanove, u samom centru varoši, rani prolaznici imali su ovih dana prilike da budu svedoci neobičnog pazara, koji ko periodičan datira od pre mnogo decenija. Desetine seljaka sa tek odraslim i još nedoraslim mladićima, žustro su se pogađali sa čaršlijama i imućnim seljacima obližnjih sela.
 Espap su bili dečaci i mladići iz sela pasivnih i siromašnih, koje roditelji otuđuju tokom zime od kuće da privređivanjem pomognu ukućanima i sebe prehrane.
Mitrovdan prema vremenskoj podeli poslova na selu, predstavlja kraj jeseni i svim poljskim radovima. U pasivnim selima, dalje okoline Niša, to je i datum vraćanja pečalbara.

Njihovi domovi sa oskudnim rezervama letine i malim uštedama letnje pečalbe postaju teskobni i nemaju uslova da svi ukućani spokojno prezime …

Sa oskudnog i kamenitog tla, malih kompleksa zemlje i proređenih oaza šuma na padinama Suve Planine – Zaplanja i Svrljiških planina – Svrljiga, dečaci i mladići silaze u grad. To su najmlađe generacije budućih pečalbara. Perspektive grada ni za njih nisu ružičaste. Neki su više puta bili u gradu. Drugi ga znaju po pričanju i iz školskih udzbenika. Ali za većinu njih, čija su sela daleko sedam, osam sati hoda, ovo je prilika da se izbliže upoznaju.

U iskrpljenom odelu, prilično utegnuti, pored torbice, svaki od njih uprćen je još i kakvim pokrivačem. Sve što ovde vide, za njih je novo ili malo poznato. Ali ipak ne pokazuju neku osobitu radoznalost. Suviše su ozbiljni za svoje godine. Roditelji ili staratelji pogađaju se sa interesentima po svim pravilima tržišne prakse. Hvale ih kao vredne i odane, baš kao pri prodaji na pijaci ili vašaru. Interesenti sa svoje strane po već uobičajenim trikovima na pazaru, ubijaju im cenu. Kako je ove godine ponuda uveliko premašila tražnju, cenjkali su se za dinar.

Za sedam minulih dana na raskršću pomenutih ulica oko 400 takvih dečaka i mladića. Većina ih je najmljena za pokućare, za kućevne poslove, koje obično obavljaju služavke samo sa većom nagradom. Inače ženskinje iz sela istih pečalbara zaštićene su konzervatimizmom, pa je ženskom čeljadetu samo mesto u roditeljskoj ili muževljevoj kući, od ove vrste eksploatacije.

 

Ajluk, ili nagrada za rad tih dečaka i mladića, kao pokućara u varoši ili služeći na selu, kretala se ove godine od 200 do 400 dinara za period od Mitrovdana do Đurđevdana, odnosno za 6 meseci sa konakom i hranom.

Razlika u ceni u ovom iznosu bila je samo prema uzrastu i prikladnosti dotičnih dečaka ili mladića, za predviđene poslove. Po zaključenoj pogodbi, sin od oca ili mlađi brat od starijeg, rastajali su se skoro bez oproštaja. Mladi pečalbari polazili su sa svojim gazdama, ćuteći i oborenog pogleda; očevi ili braća vraćali su se u selo sa dobivenom kaparom od 30 do 50 dinara ….

Izvori : Niški Vesnik
Wikipedia

Priredio : Novaković Č. Milan

Global Digital Clinik