Prvi svetski rat i nezadrživi prodor srpskih vojnika ka pobedi i slobodi

prvi svetski rat
Gvozdeni puk

Prvi svetski rat trajao je od 1914. do 1918. godine. Na današnji dan pre 105 godina, Niš je oslobođen.

U našoj istoriji Prvi svetski rat obeležio je proboj Solunskog fronta. Nakon proboja, Prva armija srpske vojske pod komandom slavnog vojvode Petra Bojovića krenula je usiljenim maršom čija brzina i pređena daljina su malo kad zabeležene u istoriji ratovanja.

prvi svetski rat
Vojvoda Petar Bojović

Među francuskim generalima u čijim je rukama bila komanda Solunskog fronta pa i u samom Generalštabu Francuske zavladala je panika od saznanja da je Prva Srpska armija otišla 280 km ispred glavnine snaga! Bilo je naredbi, pretnji da se divizije zaustave, ušanče. Vojvoda Bojović nije mario za to. Bez zastanka je vodio svoje vojnike, a i da je pokušao ne bi vredelo. Srpski vojnik je bio ispunjen samo jednom željom, da što pre dokrajči neprijatelja i oslobodi svoju kuću, porodicu, imanje.

Nemačke jedinice su se grupisale oko Niša pripremajući se za žestok otpor i odsudnu bitku. Do takvog boja nije došlo, jer je vojvoda Bojović znatno pre Niša Moravsku diviziju mudro usmerio u Zaplanje. Njen neočekivan i munjevit prodor sa visova Seličevice presekao je neprijateljeve komunikacije i uneo paniku u nemačke jedinice. Bila je to briljantna operacija koja je proteklih decenija mnogo puta obrađivana u vojnim udžbenicima u svetu. Nišlije su razdragano izašle na ulicu i cvećem zasule srpske vojnike 12. oktobra 1918. kao što su isto tako radosno dočekali i francuske vojnike nekoliko dana kasnije.

Proboj Solunskog fronta 15. septembra 1918. godine otvorio je vrata srpskoj vojsci ka domovini

Pod snažnim udarom srpske i grčke vojske, kojima su pomogle savezničke trupe, Bugarska je kapitulirala 29. septembra 1918. Njena vojska se, izuzev zarobljenih, velikom brzinom povukla u Bugarsku ostavljajući za sobom krvav trag najgnusnijih zločina i krađe u Makedoniji i Jugoistočnoj Srbiji.

Vojne snage Nemačke i Austrougarske potisnute su do Niša gde su se grupisale s namerom da zadrže Niš. To bi im omogućilo komunikacije sa Turskom i jedinicama koje su ostale u Bugarskoj, kao i da zaustave prodor srpske vojske ka severu.

U Vrhovnoj komandi srpske vojske namere neprijatelja su dobro procenjene. Naređeno je da se naše snage pregrupišu i nastave ubrzano napredovanje dolinom Morave ka Nišu, kako se neprijateljskim jedinicama ne bi dozvolilo da ostvare plan. Srpska vojska je velikom brzinom ostvarivala podvig i primakla se Nišu. Francuski general Franše d’Epere, glavnokomandujući svim savezničkim snagama, protivio se planu za oslobađanje Niša. On je naredio da Prva armija utvrdi položaje i sačeka dolazak jedinica Druge armije i savezničkih snaga.

General d’Epere, je svoju zabrinutost opravdao time što se Prva armija udaljila 280 km od ostalih savezničkih trupa. U svom naređenju, on upozorava: “Prva srpska armija srlja u avanturu i ona će dovesti u opasnost ceo naš uspeh, zato apsolutno zaustavite njeno dalje nastupanje prema Nišu“. U operacijama za oslobođenje Niša, Prva armija raspolagala je sa 27 bataljona pešadije, 9 baterija artiljerije i 6 konjičkih pukova.

Ništa nije moglo da zaustavi i pokoleba našu vojsku

Nemačka Jedanaesta armija bila je dvostruko brojnija i ratnim materijalom jača. Osim toga, njeni vojnici su odmorni. Naši vojnici su bili premoreni, nedovoljno snabdeveni hranom i u pohabanoj obući i odeći. Jedino ih je krasio visok borbeni moral.

10. oktobra Moravska divizija je sa Seličevice oterala nemačke jedinice, koje su branile komunikacije ka Nišu. Istovremeno, srpske patrole prilazile su gradu. Kada je uočio da desno krilo Jedanaeste armije zaokružuju jedinice srpske vojske i da mu preti zarobljavanje, Štojben je naredio da se evakuišu sve jedinice iz grada, što će doprineti uspešnom oslobođenju grada bez uličnih borbi.

Građani Niša izvirivali su iz svojih dvorišta i s nestrpljenjem očekivali oslobodioce. Posle tri godine surove okupacije pod Bugarskom i Nemačkom, eto najzad i tom zlu došao je kraj.

Jedinice srpske vojske sa svih strna slivaju se u grad 12. oktobra 1918. godine. Ima li veće radosti od ove! Oduševljenje Nišlija se ne može opisati. Za takvu radost ne postoje prave reči. To se obostrano dozivljava i ostaje u sećanjima građana i njihovih oslobodilaca. Svi su na ulicama, i staro i mlado, prilaze vojnici grle ih i ljube i darivaju peškirima, čarapama, pićem, jabukama, kite ih cvećem. Takav je običaj u Srba.

Beleške generala Tranijea 

” Celokupno stanovništvo nas je očekivalo . Čim sam izašao iz svog automobila, očekujući da se popnem na konja da bih se stavio na čelo trupa, stari seljaci, koji su stajali na ivici puta, sjurili su se k meni plačući, ljubeći mi ruke. Zatim ulazak na konju usred beskrajnih klicanja i pod kišom buketa, venaca, poklona svake vrste. Na ulasku u glavnu ulicu, zastanaak i govor na francuskom jednog profesora gimnazije u ime opštinske uprave. Ja sam odgovorio. Ponovo klicanje. Najzad, na velikom trgu defile trupa”.

Sutradan, 120 pozvani su na veliki banket kome je prisustvovao vladika niški Dositej, koji tek što se vratio u svoju Eparhiju posle tri godine teškog zatočeništva u Bugarskoj. Sala je ukrašena pirotskim tepisima koje su stanovnici sačuvali od pljačke.

Izvori: Niški Vesnik, Wikipedia
Priredio na stranici: Novaković Č. Milan
Za Vecu…
Global Digital Clinik