Na današnji dan 1996. počeli su protesti u Nišu zbog krađe glasova

1996. u nišu
Autor fotografije: Saša Đorđević. Izvor: Facebook, Velibor Petković

17. novembra 1996. godine počeli su protesti u Nišu zbog krađe glasova na lokalnim izborima.

Od 17. novembra 1996. do kraja februara 1997. širom Srbije su održani građanski i studentski protesti protiv vlasti Slobodana Miloševića. Građanski protesti trajali su 88, a studentski više od 117 dana. Sve je počelo u Nišu na današnji dan.

Direktan povod demonstracijama jeste krađa na lokalnim izborima. Međutm, pravi razlozi leže u nezadovoljstvu naroda teškom socio-ekonomskom situacijom, izolaciji zemlje i želji ljudi, pre svega mladih, za promenama. Protesti su se iz našeg grada proširili na sve gradove u Srbiji.

Šta se desilo pre 17. novembra?

Drugi krug lokalnih izbora bio je 17. novembra 1996. godine. Samo glasanje završilo se bez većih problema, a onda je nakon zatvaranja birališta počelo brojanje glasova. Radio-stanica „Belami“, čiji je urednik bio poznati niški novinar Zoran Marjanović, prenosila je rezultate glasanja. Novinari ove radio-stanice su išli do biračkih mesta i čim je prebrojavanje završeno oni su preuzimali rezultate glasanja i slali ih u radio koji se nalazi u samom centru grada na stotinak metara od prostorija SPS-a.

Nekoliko sati nakon zatvaranja birališta, većina rezultata je bila poznata. Više od 2/3 odborničkih mesta u skupštini grada Niša pripalo je koaliciji Zajedno i narod je oko ponoći spontano počeo da se okuplja u centru grada i da proslavlja pobedu.

Sutradan je izborna komisija počela sa saopštavanjem rezultata, a rezultati su se razlikovali od onoga što je moglo da se čuje dan ranije. Alarmantne vesti donosili su predstavnici koalicije Zajedno u izbornoj komisiji. Oni su donosili zapisnike gde je broj glasova bio naknadno menjan, a imali su primerke zapisnika sa grubim kršenjema i prekrajanjem izbornih rezultata. Izborna krađa sastojala se u tome da su brojevi glasova kandidata SPS-a povećavani, a koalicije „Zajedno“ smanjivani i to menjanjem prve brojke (na primer sa 357 na 457 i sa 525 na 425).

Tako su počeli svakodnevni protesti u Nišu, a vesti o izbornoj krađi proširile su se na celu Srbiju. Koalicija „Zajedno“ je pozvala građane da otpočnu sa demonstracijama. Prvih dana demonstracija u Beogradu jedna od parola bila je i „Ne damo Niš“, na šta je odgovor u Nišu bio „Ne damo Beograd“.

Ubrzo su se studentske organizacije i srednjoškolci pridružili protestima. Međutim sindikati su se distancirali, i nije bilo većeg opterećenja na državne institucije. Sve svelo na svakodnevne proteste i šetnje.

Pobeda opozicije na lokalnom nivou priznata je posle dolaska specijalnog izaslanika OEBS-a Felipea Gonzalesa 11. februara 1997, donošenjem leks specijalisa.

Izborni rezultati doveli su u mnogim gradovima i opštinama predstavnike opozicije na vlast. Međutim prihvaćeni rezultati nisu se u potpunosti poklapali sa izbornom voljom. Sam zakon doprineo je da se izađe iz postojeće krize, ali nije se ništa učinilo na kažnjavanju onih koji su prekršili izbornu volju tako da je sumnja u tačnost izbornih rezultata preneta i na buduće izbore.

Nakon završetka protesta i zadovoljenja zahteva Koalicije Zajedno, režim Slobodana Miloševića bio je veoma uzdrman, a s obzirom da je 1997. bila izborna godina očekivala se dalja promena vlasti u Srbiji.

Nadu u promene prekinula je svađa lidera Koalicije Zajedno koja je nakon nekoliko meseci prestala da postoji. Na izbore 1997. je izašao SPO. DS i GSS su bojkotovali izbore, a izborni rezultat održao je SPS na vlasti.

Najveći značaj demonstracija je što se pokazalo da opozicija ima sredstvo sa kojim može da parira Slobodanu Miloševiću, tako da su oni bili samo priprema za 5. oktobar 2000.

Global Digital Clinik