Matematičko tALASanje: Festival matematike u Nišu

Matematičko tALASanje: Festival matematike u Nišu
Matematičko tALASanje: Festival matematike u Nišu

Veliki broj radionica sa interaktivnim postavkama za sve uzraste, kao i predavanja priznatih naučnika uživo ili on line, preko Skype uključenja obeležiće i ovogodišnji Festival matematike u maju, četvrti po redu.

Cilj ovog festival u Nišu je da se promoviše matematika u svrhu povezivanja sa drugim naučnim oblastima, ali i sa procesima i pojavama u svakodnevnom životu

Tematski okvir ovogodišnjeg druženja je život i delo Mihajla Petrovića – Mike Alasa, jer se ove godine obeležava 150 godina od njegovog rođenja.

“Prethodna iskustva i ogromna količina pozitivne energije koja je bila prisutna na festivalima su sasvim logično donele nastavak i još jedno druženje sa matematikom.  Učenici i nastavnici koji dovedu svoju decu na Festival dobijaju potvrde o stručnom usavršavanju. Matematika je lepša kada nas ima više”, kažu iz organizacije Niška matematika – NiMat.

Festival koji popularizuje matematiku biće organizovan u subotu, 12. maja u Regionalnom cetru u Nišu (Pariske komne bb) od 10 do 18 časova, a ulaz će biti besplatan za sve posetioce.

Portret Mihaila Petrovića - Mike Alasa. Rad Uroša Predića. Foto: Wikipedia/Djordjes
Portret Mihaila Petrovića – Mike Alasa. Rad Uroša Predića. Foto: Wikipedia/Djordjes

Mihailo Petrović, od milja znan kao Mika Alas, jedan je od naših najvećih matematičara i najvećih umova generalno u poslednjih 200 godina, a njegov doprinos našoj otadžbini i svetskoj nauci je ogroman.

Mihailo Petrović Alas je bio matematičar, naučnik, akademik, profesor, pisac zakona, pronalazač, okeanograf, pisac putopisa, ribarski majstor i violinista, ali pre svega skroman i plemenit čovek.

Rođen je 6. maja 1868. godine u Beogradu, od majke Milice i oca Nikodima, sveštenika i profesora Bogoslovije, kao najstarije od petoro dece.

Prvu beogradsku gimnaziju je završio 1885. u generaciji sa Miloradom Mitrovićem, Jovanom Cvijićem i Pavlom Popovićem, i mnogim drugim velikanima, što je Milovan Vitezović kasnije opisao u romanu “Šešir profesora Koste Vujića”.

Nakon toga je upisao Prirodno-matematički odsek na Filozofskom fakultetu u Beogradu.

Septembra 1889. godine odlazi u Pariz; dve godine docnije je diplomirao matematiku na Sorboni, a 1893. i fizičke nauke. Bio je najbolji student svoje generacije pa ga je primio čak i predsednik Francuske Republike.

Juna 1894. godine na Sorboni je odbranio doktorsku disertaciju iz oblasti diferencijalnih jednačina, pred komisijom u kojoj su sedeli takvi umovi kao što su bili Šarl Ermit, Emil Pikar i Pol Penleve (u publici je bio i poslanik Kraljevine Srbije, Milutin Garašanin), te je stekao zvanje doktora matematičkih nauka.

Vraća se u Beograd i postaje profesor na Velikoj školi, i to ukazom kralja Aleksandra Obrenovića. U to vreme, smatram je jednim od najvećih svetskih stručnjaka iz oblasti na kojoj je doktorirao.

Predavao je sve do svoje penzije 1938. godine, a kada je 1905. Velika škola prerasla u Beogradski univerzitet bio je među osam prvih redovnih profesora; 1908/9 bio je i dekan Filozofskog fakulteta.

Prvih osam redovnih profesora Beogradskog univerziteta. Mika Alas sedi prvi s desna. Foto: Wikimedia Commons/sanu.ac.rs
Prvih osam redovnih profesora Beogradskog univerziteta. Mika Alas sedi prvi s desna. Foto: Wikimedia Commons/sanu.ac.rs

U međuvremenu, postao je prvo dopisni član Srpske kraljevske akademije a potom u svojoj 31. godini i stalni, a bio je i dopisni član Jugoslovenske akademije znanosti i umetnosti u Zagrebu.

Član je bio i međunarodnih akademija, u Pragu, Varšavi i Budimpešti, kao i mnogih svetskih naučno-matematičkih društava.

Kao kriptograf, razvio je šifarski sistem koji je u našoj vojsci korišćen sve do Drugog svetskog rata.

Učesnik je Balkanskih ratova i Prvog svetskog rata, a posle toga je bio rezervni oficir (mobilisan je čak i 1941. godine kada je počeo Aprilski rat, zarobljen je od Nemaca ali je pušten zbog slabog zdravlja, na urgiranje Đorđa Karađorđevića).

Zlatnu medalju na Svetskoj izložbi u Parizu 1900. godine osvojio je tako što je konstruisao hidrointegrator. Autor je brojnih pronalazaka, naučnih radova i udžbenika. Dobitnik je bezbroj nagrada, a od 1939. godine nosilac je i ordena Svetog Save prvog reda.

Po svemu što je uradio, spada u red najvećih srpskih matematičara i jedini je matematičar na listi “100 najznamenitijih Srba”, koju je sačinila komisija sastavljena mahom od akademika. Na njoj, Alas je na 73. mestu.

Što se tiče njegovog nadimka, stekao ga je jer voleo da peca.

Ribarski šegrt je postao već 1882, kalfa 1888, a 1895. je položio ispit za ribarskog majstora. Čak je učestvovao i u izradi našeg prvog Zakona o slatkovodnom ribolovu, a na međunarodnoj izložbi u Torinu je 1911. godine dobio zlatnu medalju za ribarske eksponate koje je doneo. 1912. godine je ulovio soma teškog 120 kilograma.

Još par kurioziteta iz njegovog privatnog života: svirao je violinu, 1896. je osnovao sviračko društvo “Suz”; bio je strastveni putnik, proputovao je sve evropske zemlje, bio je na severnom i južnom polu; pisao je putopise a napisao je i “Roman jegulje”; napisao je i knjigu “Đerdapski ribolovi u prošlosti i sadašnjosti”; bio je jedna od najpopularnijih ličnosti starog Beograda, zvali su ga jednostavno Mika Alas; Deveta beogradska gimnazija, kao i jedna beogradska osnovna škola, nose ime po njemu.

  1. juna 1943, umro je u svojoj kući na Kosančićevom vencu broj 22 u Beogradu.
Global Digital Clinik