Dveri: Ko je neprijatelj partijski postavljene gradonačelnice?

zakupci gradskih lokala
Dragana Sotirovski. Foto: Ilustracija, Zvanični sajt Grada

GrO Dveri Niš najoštrije osuđuje poslednje javne istupe Dragane Sotirovski, nedostojne javne funkcije gradonačelnika grada Niša, i traži momentalnu ostavku.

Ko je neprijatelj partijski postavljene, neizabrane, gradonačelnice?

U zvaničnoj fejsbuk objavi, ona iznosi: “(…) Propale Đilasove kafedžike, razočarani direktori kojima ne produžismo mandat, neostvareni radnici pojedinih preduzeća, supruge od kojih su muževi na vreme pobegli, zaposleni koji su samo u Titovo vreme poštovali instituciju u kojoj rade… Svi bi da budu lideri, bez političkog programa, vizije, stava, harizme misle da mogu da prevare narod!Ljudskim olupinama STOP!»

Ovo je samo jedan fragment, u već dugoj seriji slično intoniranih iskaza, kojim se pokazuje sva priroda odnosa ove vlasti prema vlastitim građanima, a prema stvarnoj opoziciji posebno: to je priroda tiranska.

Postavljena zbog (ne)poznatih zasluga da upravlja našim gradom, poneta nezasluženo stečenom javnom funkcijom u gradu Nišu (neizabrana od građana Niša), brzo je prihvatila tiranski model upravljanja kao svoj. Ova fejsbuk objava i konferencija za novinare koja je usledila, ilustrativan je primer takvog modela: proskripcija.

Proskripcija je prepoznatljiv (tiranski, diktatorski) način pravljenja spiskova političkih neistomišljenika, suparnika, sugrađana koji, zato jer se ne slažu sa njenom politikom i javno je kritikuju-bivaju pretvoreni u neprijatelje, nad kojima je svaka odmazda legitimna. Proskribovani (oni koji su stavljeni na spisak), bivaju označeni kao legitimne mete, nakon čega započinje period hajke, sve do čistke i fizičke eliminacije. U cilju neprekidne diktature, tako je, daleki prethodnik naše nesrećne gradonačelnice, Kornelije Sula, proskribovao sve one koje je nameravao da pogubi, ne libeći se da nudi nagradu potkazivačama i ubicama proskribovanih, a njihovim pomagačima kazne. Daleko je naša junakinja sentimentalnog političkog romana po kapacitetu od Sule. Ali svi elementi, makar i u ovako karikaturalnom obliku su tu, a posledice po grad i društvo u celini opasne i nesagledive.

Tirani, dakle, neprestano vode rat protiv onih kojima vladaju – nasiljem (stvarnim i verbalnim), ovde i sistemskim, strukturnim, klijentelizmom, korupcijom, ucenama, javnim govorom zasićenim agresijom i prostaklukom, svaljivanjem celog grada u svoje sopstveno blato.

Ali postoje muke koje poznaju samo tirani. To je specifičan strah.Stalni strah-od svih.Zato je tiranin u stalnom ratu sa svojim sugrađanima, zato proizvodi neprijatelje i projektuje sopstvenu nesigurnost na celo društvo. Dakle, strah je naličje tiranske vlasti. To gradonačelnica govori iz straha. Razumemo to. Da mi činimo sve to što čini režim za koji radi, i mi bismo se plašili.

Takva vlast ne veruje svojim građanima. Zato u skupštini grada Niša nema pravih predstavnika građana. Zato skupština izgleda ovako, puna oligarhijske, klijentelističke interesne mreže, kartela vlasti koji čuva milione i privilegije otete od poštenih građana Niša. Nelegitimna, protivzakonita i antiustavna niška skupština, koje se stide i oni koji tamo sede i oni koji su ih tamo postavili.Kao i gradonačelnicu.

Tiranin-tiranka (da budemo jezički rodno senzitivni) je nesrećan, jer ne može baš sve građane da uvede u svoje režimske mreže ili uništi neistimošljenike.Otud javno ispoljavanje neuroze. Jer tiranski duh ne trpi NIKAKVO NESLAGANjE. Zato smeta opozicija, zato smetaju Dveri, kao suštinski antipod svemu što ova žena manifestuje.

Ali, ovakvom režimu ne smeta samo opozicija. Oni su u strahu i od sopstvenih partijskih drugova, koji o njima sve znaju.Oni su u strahu od najbližeg okruženja, drugim rečima-u strahu svih. Zato ne dozvoljavaju ni ćutanje, koje se uvek može protumačiti kao „buntovna ćutnja“ što je specijalitet svih diktatura.Zato se traži aktivna podrška, botovanje, trolovanje, autobusi, aplauzi, aklamacije, kombinacije.Znate već.Znamo svi. Oni koji ćute-postaju izdajnici i neprijatelji režima. I oni su na spisku. Svi su na spisku, i aktuelni, ali i potencijalni protivnici režima.Čak i trenutni politički saveznici-mogu doći na spisak.
Ovo je, dakle, jedan izopačeni politički poredak. Najveća beda tiranije je–što nema povratka sa tog puta. Najveća nesreća tirana je-što to znaju.Zato su opasni.
„Al’ tirjanstvu stati nogom za brat, to je ljudska dužnost najsvetija“.

Vređanjem opozicionih lidera na privatnoj osnovi, Sotirovski vređa sve niške samohrane majke,sve ugostitelje, sve one koji se trude da prežive poštenim radom, sve poštene koji jedva sastavljaju kraj sa krajem u ovom zlatnom, najnesrećnijem dobu sotirovskih. Klevetom, vređanjem i lažima o ljudima na najprizemniji način, ali u skladu sa svojim zalutalim bićem, Sotirovski obavlja funkciju gradonačelnika na nedostojan način, koji predstavlja uvredu za sve Nišlije.

I zaista je u pravu Plutarh: „nema bešnje zveri od čoveka kada se u njemu udruže strast i moć“, a još i ne znanje, dodajemo mi.

Umesto da se sukobi između različitih mišljenja razrešavaju umnim govorom i javnom raspravom (ali avaj:skupština je nelegitimna, mediji zarobljeni i korumpirani, građani ucenjeni i prestrašeni, botovi i trolovi gladni sendviča i nezadovoljni sve više…), ova žena koja ne poznaje prirodu demokratskog polisa, poseže za onim što jedino zna: klevetama i pretnjama.

Dveri su poslednje koji će se te javne pretnje uplašiti i skloniti. Dveri će se boriti i izboriti za novi Niš, za naš Niš, po meri poštenih, hrabrih, i napaćenih.

Nova (ne)zgoda: Povratak u Aleksinac

Sakrivajući 20 dana od građana Niša štetu načinjenu vožnjom službenog automobila (ne ulazimo ovom prilikom u pitanje je li automobil korišten u privatne svrhe), samo je jedan u nizu znakova nepoštovanja građana Niša i gaženja prava na pravovremenu informaciju.

To što Dragana Sotirovski ne ume da vozi škodu – nije najstrašnije, bar dok neko ne nastrada, poput nesretne Stanike Gligorijević, na doljevačkoj naplatnoj rampi. Naš najveći problem nije slupana škoda, iako je javno vlasništvo. Naš problem je što Sotirovski ne ume da upravlja gradom, naš problem je javni interes koji je slupala ova neuka žena za veoma kratko vreme. Niko se boljem od nje nije ni nadao, da se razumemo. Ali, ako je i od dotične, mnogo je.

Po čemu ćemo pamtiti ovog laureata top liste beščašća? Po mnogo toga lošeg, a najviše po ličnom osećanju stida i uniženog građanskog dostojanstva što živimo u Nišu kojim ona upravlja.

U Nišu, 29.07.2021. GrO SP Dveri Niš

Global Digital Clinik