Mladi Nišlija Milan Milenković, budućnost srpskog fudbala

Foto: Privatna arhiva

Mladi Nišlija Milan Milenković, koji uspešno vodi petliće Crvene Zvezde, ređa uspehe. Mladi stručnjak će zbog velikih uspeha sa petlićima Crvene Zvezde, prolećni deo sezone početi kao šef stručnog štaba pionirske selekcije Crvene Zvezde.

Novi trener pionirske selekcije Crvene Zvezde dao je intervju za Naissus.info.

Kako je sve počelo? (Ljubav prema fudbalu)

Počelo je sve u dobro poznatom parku u rodnoj Niškoj Banji, gde me je deka vodio kao malog da šutiram penale. Roditelji su mi rekli da sam tada imao nepune tri godine, kada sam pokazivao ljubav prema fudbalu. Otac me je posle Svetskog prvenstva u Francuskoj 1998. odveo na prvi trening u Radnički iz Niša, gde sam započeo svoje prve fudbalske korake. Uporedo sam imao i ljubav prema muzici, tačnije svirao sam bubnjeve do neke desete godine, ali prevladala je ipak lopta.

Šta te je sprečilo da imaš igračku karijeru?

Iskreno, dosta sam kasnije fizički sazreo od ostalih vršnjaka, nemojte misliti da mi je to alibi, ali i sami znate koliko je to psihološki vezano za jedno dete u vreme odrastanja.

Dodaje kako je tu bilo i ostalih faktora, a to su, da nije zadovoljio bivše trenere, rukovodioce, itd.

Bilo je tu još nekih stvari koje se razlikuju od današnjih fudbalskih shvatanja i upravo mi to daje snagu i motiv da ostavim traga u ovom poslu.

Foto: Privatna arhiva

Rad, pa Crvena Zvezda, kako je bilo u početku?

Rad je moj prvi mentorski klub, mnogo toga sam tamo naučio, 7 godina provesti u nekom klubu nije malo i mnogo toga što imam danas, dao mi je upravo klub sa Banjice. U Radu sam vodio 2006. godište punih pet godina, a pre toga sam bio pomoćnik pionirskoj selekciji momaka rođenih 2000. godine.

Dodaje, kako ipak posle toliko godina provedenih u jednom klubu dođe do profesionalnog zasićenja, želje za novim izazovima, napredovanjem i promenom, zaslužio je poziv koji je stigao od Crvene Zvezde, i januara 2020. je odlučio da pređe u redove jednog od najvećih i najtrofejnijih klubova.

Foto: Privatna arhiva

Sada uspešno vodiš petliće Crvene Zvezde, da li sanjaš o uspešnoj trenerskoj karijeri sa velikim evropskim timovima?

Naravno… Do pre par dana sam vodio petliće Crvene Zvezde rođenih 2010. godine i stvarno smo uradili mnogo toga sjajnog za nepune dve godine. Da ne pričamo samo o rezultatima, nego i o njihovom razvoju na pravi način, koji sistem Crvene Zvezde želi i potencira. Osvrnuo bih se na to da sam po dolasku u naš najveći klub dobio selekciju 2012, koji  su tada imali 8 godina, i to je jedna selekcija koja je fantastično selektirana, sjajno izbalansirana i koja će tek pokazati pravi potencijal kako vreme dolazi.

Od ove zimske polusezone postavljen sam za glavnog trenera pionira Crvene Zvezde, za 2008. godište i jedva čekam početak novog poglavlja za mene. Hvala ljudima iz Kluba na poverenju, uz obećanje sa moje strane da ih neću izneveriti.

Na Vaše potpitanje o tome da li sanjam da vodim neki uspešan klub u Evropi, odgovoriću da još uvek imam i želim da dam mnogo toga Crvenoj Zvezdi, a posle ćemo videti.

Foto: Privatna arhiva

Ljubav prema fudbalu preneo si i na brata

 To je neizbežno bilo da brat pored mene zavoli i pokaže interesovanje za fudbal, jer se kući samo o tome pričalo.

Milan uz osmeh dodaje da se pored živog fudbala igrale i igrice, poput PES-a, Footbal Manager-a i FIFE, tako da je to išlo prirodnim tokom. Jedino što nije krenuo mojim trenerskim stopama, ali ima vremena.

Najveća životna motivacija

U fudbalskom smislu najveća životna motivacija mi je želja za napretkom, za usavršavanjem, jer nijedan trener ne zna i nikada neće znati sve.

Životna, da kažem, motivacija mi je zdrava i srećna porodica, jer mi je ona i najveća podrška u ovome čime se bavim.

Tvoja poruka  mladim sportistima

Moja poruka mladim sportistima je da se pre svega kulturološki obrazuju, da nauče manire, da vrednuju male stvari, da budu skromni i na zemlji, šta god to oni pozitivno postizali u svom odrastanju.

Dodaje još da treba da nauče da praštaju, da ispravljaju tuđe greške, jer će sa tim stvarima postati veliki ljudi, a bez toga nema velikih sportista i šampiona. Zaključio je Milenković u razgovoru za Naissus.info

Za Naissus.info Sava Jojić

Global Digital Clinik