Kostarika, zemlja budućnosti?

Kostarika
Foto: Ilustracija

Kada ljudi navode zemlje iz snova u koje bi najradije putovali ili u koje bi se preselili, nekako se na vrhu liste uvek nalaze jedne iste države. Ili su to ekonomski stabilne i jake države poput Nemačke i Švajcarske, ili su u pitanju stereotipne egzotične destinacije kao što su Kuba ili Havaji.

Ipak, retko kad se može čuti da neko ceo svoj život sanja da ide baš u Kostariku.

Gotovo je nezamislivo da neko toliko voli Kostariku, da bi se baš tamo preselio. Od svih destinacija na svetu, Kostarika retko kad dospe u domen nečijih sanjarenja. Šta je to onda čini zemljom budućnosti?

Ove godine, Kostarika obeležava 70 godina od ukidanja vojske. Dakle, ne radi se o ukidanju služenja vojnog roka za civile, već o ukidanju profesionalne vojske. Naravno, ostala je još poneka jedinica koja vrši funkciju vojske. Tako postoji i jedinica za specijalne intervencije, koja, ipak, broji manje od 100 pripadnika.

Vojsku je u Kostariki ukinuo predsednik Hoze Figeres Ferer. Nakon kratkog, ali krvavog, građanskog rata, doneta je odluka da se ukine vojska, što je i učinjeno Članom 12 Ustava Kostarike. Novac predviđen za vojsku preusmeren je na obrazovanje, zdravstvo i socijalnu zaštitu.

I dok su se iz obližnjih Hondurasa, Gvatemale i El Salvadora reke migranata uputile ka SAD-u, bežeći od siromaštva i kriminala, a Panama ponela titulu svetske prestonice korupcije i pranja novca, u Kostariki je sasvim druga priča. Prema svetskom indeksu sreće, ova državica je na prvom mestu u Latinskoj Americi, a 12. na svetu. Istraživanje “Indeksa Srećne Planete” Kostariku čak stavlja na prvo mesto u svetu po sreći stanovnika.

Radi poređenja, Srbija na toj listi zauzima 52. mesto od 140 zemalja koje su obuhvaćene istraživanjem.

Foto: Print screen happyplanetindex.org

Život u Kostariki

Kao što je već rečeno, novac namenjen za ulaganje u vojsku, Kostarika je preusmerila najviše na zdravstvo. Prema navodima Svetske zdravstvene organizacije, Kostarika ima najbolje zdravstvo u Centralnoj Americi. Mada će neki reći da nije baš visoko postavljen standard i da u Centralnoj, ali i Južnoj Americi retko koja država može da se pohvali uređenim zdravstvom, Kostarika je ipak lider u svom regionu po kvalitetu zdravstva i školstva.

O tome dovoljno govori i podatak da je stopa pismenosti u Kostariki 98%, dok je stopa smrtnosti novorođenčadi druga najniža u svetu.

Ipak, Kostarika je još uvek daleko od idealne države. Odstustvo vojske nije preko noći preporodilo ekonomiju i ceo politički sistem ove zemlje, pa su tako i neki od najvećih problema ove države u tim poljima. Obnova infrastrukture, ekonomske reforme i reforma izbornog i celokupnog političkog sistema, samo su neke od stvari koje su tek pred stanovnivima Kostarike.

Tajna srećnog života

Jedna od glavnih briga građana Kostarike je priroda. To je i logično, jer je ova tropska zemlja prepuna ogromnih šuma, a čak oko 30% zemlje predstavlja zakonom zaštićenu površinu. Nadalje, 90% energije dobija se iz obnovljivih izvora.

I dok odsustvo vojske ne vuče sa sobom nužno i mir i sreću stanovništva, kao što to ni ne čini briga prema prirodi, izgleda da su stanovnici ove egzotične države uspeli da ta dva ukombinuju u jedan srećan život.

Presedan u istoriji u odnosima dve države postavile su Kostarika i Panama, kada je Panama, prateći primer Kostarike, takođe ukinula vojsku. Tako je stvorena granica bez vojske. Osim ove dve zemlje, vojsku nemaju ni Island, Vatikan, Andora, Grenada i još možda par država.

Bez obzira na sve, prosto reći da ukidanje vojske donosi bolji i srećniji život je sve osim opravdano. Nije ovde samo to u pitanju. Problem je mnogo dublji i kompleksniji, i mora se početi od same srži problema. Da li je to mentalitet, da li je to obrazovanje, kućno vaspitanje ili ipak nešto drugo?

Na kraju, nije ni važno. Važno je da u svetu postoji zemlja, u siromašnom i turbulentnom delu sveta, u delu sveta gde je kriminal deo svakodnevice, a korupcija sastavni deo svih državnih institucija, gde se teško živi, a gde vojska ne postoji i gde su ljudi srećni.

Ako mogu oni, možemo li i mi ostali?

Global Digital Clinik