Đurđevdan: Najlepši prolećni praznik. Omiljena srpska slava

Đurđevdan
Đurđevdan

Đurđevdan je hrišćanski i narodni praznik koji pravoslavni vernici proslavljaju 6. maja svake godine.

Na Đurđevdan se obeležava uspomena na Svetog Đorđa svetog velikomučenika i pobedonosca Georgija koga slavi veliki broj porodica kao svoju krsnu slavu.

Sveti Georgije, Đorđe ili Đurađ je najčešća krsna slava kod Srba kojom se obeležava uspomena na Svetog Đorđa, koji je na ikoni predstavljen kao konjanik koji kopljem probada aždaju.

Slavi se dva puta i to u proleće 6. maja po novom kalendaru (odnosno 23. aprila po starom kalendaru) kao Sveti Đorđe ili Đurđevdan, i u jesen 16. novembra kao Đurđic, u spomen na prenošenje njegovih čudesnih moštiju, iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.

Sveti Georgije ili Sveti Đorđe je jedan od svetaca koji se slavi u pravoslavnoj crkvi kao krsna slava Đurđevdan. Takođe se slavi i u katoličkim zemljama. Ovekovečen u priči gde ubija aždaju, slavi se u Kanadi, Kataloniji, Engleskoj, Nemačkoj, Italiji, Etiopiji, Gruziji, Grčkoj, Rusiji, Bugarskoj, Crnoj Gori, Portugalu. Slave ga i gradovi – Istanbul, Ljubljana i Moskva.

To je praznik svetog velikomučenika i pobedonosca Georgija koga slavi veliki broj porodica, pa se ova slava nalazi na drugom mestu po broju slavara u Srbiji.

Ovaj slavni svetitelj rodio se u kući bogatih i časnih roditelja u Kapadokiji. Kad mu je otac postradao kao hrišćanin, majka se preselila u Palestinu gde je dečak odrastao. Već u dvadesetoj godini dospeo je do čina tribuna u službi cara Dioklecijana.

U to vreme car je započeo veliki progon hrišćana, ali mladi Đorđe je stupio pred cara i odvažno rekao da je i on hrišćanin. Time je započelo njegovo stradanje za veru.

Sveti Georgije je aždaji, koja simbolizuje mnogobožačku silu čiji su vladari progonili hrišćane, zadao odlučujući udarac. Ubrzo je car Konstantin zaustavio progone i Milanskim ediktom 313. godine hrišćanstvo proglasio za zvaničnu crkvu u Rimskom carstvu. Zbog pobede nad mnogoboštvom Svetog Đurđa zovu Pobedonosac.

Ovaj svetac se smatra granicom između zime i leta, praznik vezan za zdravlje ukućana, udaju i ženidbu mladih iz kuće, plodnost stoke i dobre useve.

Đurđevdanski običaji i verovanja

Najrasprostranjeniji  običaji za  Đurđevdan su  pletenja venaca od bilja i umivanje vodom u koju su bile potopljene lekovite biljke.

Zato na Đurđevdan treba požuriti i u rano jutro izaći na polja gde se bere cveće.

Đurđevdansko cveće je: đurđevak, mlečika, maslačak. Od njih treba isplesti venčiće kojima se kite ulazna vrata na dvorištu i kući.

Đurđevdansko kićenje ne uklanja se danima, pa i nedeljama, sve dok se biljke kojima su kuće, dvorišta i torovi okićeni, same ne sasuše.

Jedan od običaja  je  da narod na Đurđevedan, rano pre zore, odlazi u prirodu na zajednički đurđevdanski uranak, na neko zgodno mesto u šumi, na proplanku ili pored reke. Na uranak se nosi i hrana i piće. Obavezno se peče jagnje na ražnju, a oni koji su poranili čekaju ostale da počne slavlje.

Razna verovanja vezuju se za ovaj svetac, kao na primer da se na Đurđevdan ne valja spavati, već uraniti, jer će spavalice boleti glava cele godine. Ali ako ipak zaspite, onda treba da spavate i na Markov dan, i to na istom mestu.

Veliku važnost u ranijim decenijama u Srbiji je imalo i kupanje na reci, pre sunca. Da bi bili zdravi i jaki, ljudi su se kitili cvećem i biljem, opasivali se vrbovim i drenovim prućem.

Đurđevdan je prelazni praznik – između leta i zime. Vezuje se za zdravlje ukućana, udaju i ženidbu mladih iz kuće, plodnost stoke i dobre useve.

  • Tog dana se pletu venci od mirisnih trava, umiva vodom u koju je dodato razno bilje i kupa u obližnjoj reci. To najčešće čine deca i omladina, kako bi u narednoj godini bila zdrava i jaka. Venčići se kače iznad ulaznih vrata i kapije, gde ostaju do sledećeg Đurđevdana.
  • Uoči Đurđevdana, u vodu se spuštaju: dren (da deca budu zdrava kao dren), zdravac (da je puno zdravlja u kući) i grabež (da se momci grabe oko devojke), a potom i crveno jaje od Uskrsa, koje se nakon toga stavlja pod ružu u bašti da prenoći. Tom vodom se ujutru umivaju svi ukućani.
  • Rano ujutru, pre zore, narod odlazi na đurđevdanski uranak, i to u šumu ili pored reke – gde uz igru, pesmu i veselje obeduje za bogatom trpezom, sa porodicom i prijateljima.
  • Ako je na ovaj praznik vedro i lepo vreme, veruje se da će godina biti plodna. Ako pada kiša, kažu – leto će biti sušno.
  • Stočari tog dana isteruju svoja stada na pašu – kako bi bila zdrava, plodna i napredna.

U današnje vreme, posebno u gradovima, nije se zadržalo mnogo ovih običaja. Ali zato domaćice spremaju bogatu trpezu.

Svima koji slave Đurđevdan, želimo srećnu slavu!

 

Pesma Đurđevdan krije tragičnu priču: Ovako je nastala

Global Digital Clinik