
Iako je ovaj cvet danas simbol Holandije, on niti potiče sa njene teritorije, niti je oduvek bio predmet obožavanja njenih stanovnika.
Prvi tragovi datiraju iz 12. veka, a istoričari su uspeli da ustanove da lale rastu već hiljadama godina između severne Kine i južne Evrope.
Ipak, prva „groznica“ vezana za ovaj cvet dogodila se u oblastima koje danas pripadaju Turskoj u doba vladavine Sulejmana Veličanstvenog (1494-1566).
Lale su tada već uveliko bile kultivisana biljka, uzgajana za zadovoljstvo sultana i njegove pratnje.
Doba lala
Nešto kasnije, tokom vladavine Ahmeda III (1703-1730), lala je postala opšteprihvaćen simbol bogatstva i prestiža, a ovaj period je kasnije nazvan „Doba lala“ (1718 – 1730).
To je period mirnog razvoja, napredak države bio je vidljiv na svakom koraku, a zahvaljujući velikoj popularnosti koju je ovaj cvet uživao u tom periodu on se i naziva Dobom lala.
Festival lala u Istanbulu: Svake godine, gradske vlasti Istanbula zasade milione lukovica tulipana, koje cvetaju u gotovo svim bojama, pretvarajući grad na Bosforu u čarobni, šareni ćilim. Širom Istanbula je zasađeno oko deset miliona lala gotovo 200 vrsta.
Lale vrednije od života
U Turskoj su tada postojali strogi propisi vezani za gajenje i prodaju ovog cveta. Tako, na primer, tokom vladavine Sultana Ahmeda III bilo je zabranjeno kupovati i prodavati lale izvan prestonice, a ovaj zločin kažnjavan je progonstvom. Nije bilo neobično u to doba čuti komentar i da je lala vrednija od ljudskog života.
Lale su u Evropu stigle tokom druge polovine 16. veka, smatra se prvo u ruke upravnika Kraljevskih medicinskih bašti u Pragu. Ovaj događaj smatra se i zvaničnim dolaskom lala na tlo Evrope.
Privilegija bogatih
Kao i svaka druga biljna novotarija i lale su u početku bile privilegija dostupna isključivo bogatim slojevima. Srednji slojevi nisu ostali imuni na lepotu ovog cveta koga su smatrali i simbolom bogatstva i prosperiteta.
Zajedno sa kavezima sa egzotičnim pticama i dekorativnim fontanama, lale su nalazile svoje mesto u bašama svakog kralja, princa i biskupa koji je držao do sebe.
Često su u baštama postavljana ogledala kako bi se stvorila iluzija da je vlasnik bogatiji nego što jeste i da može sebi da dozvoli luksuznu baštu punu predivnog cveća.
Sa rastućim interesovanjem rasla je i mogućnost sve obimnije trgovine, a prvi ozbiljniji trgovci sastaju se redovno da bi razmenili robu – lukovice.
Lalomanija u Holandiji dobija zamah, a oni koji nisu imali dovoljno novca da nabave lukovice, zadovoljavali su se motivima ovog cveta na nameštaju, keramici, ručnim radovima… Mnogi prelepi akvareli sa motivima lala, koje danas smatramo umetnošču, u stvari su nastali zbog trgovanja ovim cvetom, kao ilustracije u katalozima koji je trebalo da privuku kupce.
U Holandiji strasti su se takođe smirile i lale su postale biljka koja se gaji iz komercijalnih razloga, a zahvaljujući emigrantima iz ove zemlje koji su svuda sa sobom nosili i lukovice, lale su stigle i na druge kontinente.
Danas se u Holandiji proizvede oko devet milijardi lukovica od kojih se sedam milijardi izveze.