
Knjiga priča Mirjane Vujinović vraća nas u osamdesete i devedesete, u vreme detinjstva i jedne zemlje koje više nema, ali i postavlja pitanje šta smo, uprkos svemu, uspeli da sačuvamo
„Ko nam je ukrao Pilote?“ – nekada je to bio grafit na jednom beogradskom zidu. Danas, gotovo tri decenije kasnije,to pitanjenosi mnogo više simbolike.Šta nam je oduzeto, šta smo izgubili zajedno sa zemljom u kojoj smo odrasli? A šta nam, uprkos turbulentnom vremenu, ratovima, odlascima i promenama, niko nije mogao oduzeti?
Upravo iz ovih pitanja nastala je knjiga priča „Ko nam je ukrao Pilote?“ Mirjane Vujinović, objavljena u izdanju niškog izdavača „Urednik“. Knjigu čini pedesetak priča koje čitaoca vraćaju u osamdesete i devedesete godine prošlog veka i bivšu Jugoslaviju.
U pričama se smenjuju svakodnevni prizori, porodične anegdote, skice iz prijateljstava u mladosti, odlasci, susreti i rastanci, ali i događaji koji su zauvek promenili živote ljudi. Autorka se ne vraća prošlosti da bi je idealizovala – u njenim pričama postoje i rat, smrt, odlazak i bol. Ipak, čak i kada govori o najtežim iskustvima, ona je okrenuta onome što je u ljudima ostalo dobro.
Kako je na nedavnom predstavljanju knjige u Biblioteci „Petar Kočić“ u Beograduistakla Radmila Kunčer, profesor i bibliotekar savetnik (recenzent knjige), autorka je „uvek na svetloj strani života“, iako njene priče i te kako dodiruju i njegovu mračnu stranu. U razgovoru o knjizi učestvovale su i prof. dr Milena Ivanović, lingivsta, Natalija Mijatović, profesorka umetnosti, Marija Filipović, urednik i izdavač knjige, i sama autorka Mirjana Vujinović.
Na književno-muzičkoj večeri koja je bila svojevrsni povratak u vreme o kojem knjiga govori, odlomci iz priča smenjivali su se sa muzikom, a posebnu simboliku imale su upravo pesme „Pilota“.
„Sigurna sam da će se u pričama prepoznati svi rođeni sedamdesetih godina prošlog veka, ali i mnogi drugi, jer zbirka, pored lične, ima i univerzalnu dimenziju”, rekla je Milena Ivanović, lingvista.
Natalija Mijatović, likovna umetnica koja danas živi i radi u Americi, jedna je od osoba koje su pronašle svoje mesto u knjizi. Njena priča o prijateljstvu sa autorkom i rastancima koji su usledili nakon odlazaka iz zemlje bila je i deo promocije.
Kako je rekla, „možda smo odrasli i možda više ne verujemo u vile na isti način kao nekada, ali verujemo u nešto podjednako dragoceno – u moć priče, sećanja i prijateljstva.”
Autorka Mirjana Vujinović godinama živi u Nemačkoj, pa se njen odnos prema vremenu o kojem piše oblikuje i sa prostorne distance. Između Beograda i Minhena, prošlosti i sadašnjosti, ostaje pitanje šta se događa sa čovekom kada napusti prostor u kojem je odrastao – i šta od tog prostora nastavlja da živi u njemu.
„Ko nam je ukrao Pilote?“ zato nije samo knjiga o nostalgiji za jednom zemljom. To je knjiga o odrastanju koje je prekinuo rat, o mladosti koja se raspala zajedno sa jednom državom, o ljudima koji su otišli i uspomenama koje su ostale, ali i o onome što nije nestalo: porodici, prijateljstvu, jeziku, mirisima detinjstva, ljubavi i potrebi da čovek ostane čovek.





















